Svaku generaciju oblikuju povijesne okolnosti u kojima su rođene, značajna događanja koja utječu na njihovu osobnost (prvi čovjekov let na Mjesec, pad Berlinskog zida, pandemija koronavirusa i dr.), društvene i kulturne vrijednosti u kojima odrastaju te dostupna tehnologija. Američki znanstvenici William Strauss i Neil Howe razvili su “generacijsku teoriju” prema kojoj se skupine ljudi mogu opisati u generacijskim ciklusima. Obično jedno generacijsko razdoblje obuhvaća od 20 do 25 godina. Svaka generacija određena je sličnim obilježjima i iskustvima koja drugim generacijama mogu biti potpuno nepoznata. Digitalna revolucija značajno je utjecala na osobe rođene nakon 1995. godine. Zbog naglog tehnološkog razvoja skraćuje se određivanje vremenskog raspona za novije generacije na 14-15 godina.
Najveća generacija (osobe čija dob prelazi sto godina) i Tiha generacija (rođeni prije završetka rata) dvije su najstarije generacije koje su proživjele izazovna vremena Drugog svjetskog rata. Osobe rođene od 1946. do 1964. godine pripadaju Baby Boom generaciji. Generacija X su osobe rođene između 1965. i 1980. godine, a rođeni između 1981. i 1995. godine su Generacija Y ili Milenijalci. Generacija Z ili Zoomeri su osobe rođene od 1996. do 2010. godine. Najnovija generacija rođena nakon 2010. godine je Generacija Alfa i obuhvaćat će sve rođene do 2025. godine.
Pripadnici Generacije Z, poznate još pod imenima Gen Z i Zoomeri, danas imaju između13-14 i 27-28 godina. Prema nekim procjenama čine najmanje 25% svjetske populacije. Tehnologija je značajno oblikovala njihove stavove i ponašanje. Budući da je YouTube stvoren 2005., Instagram pokrenut 2010., Snapchat kreiran 2011., TikTok nastao 2016. godine, prirodno je što ova generacija ne može zamisliti život bez društvenih mreža. Oni su generacija interneta i društvenih mreža. Prema analizama najveći su korisnici TikToka i Snapchata što znači da su im najzanimljivije informacije u obliku slika i videosadržaja.
Osim navedenog, generacije se razlikuju i po glazbenim žanrovima koje slušaju, modi, pogledu na svijet, načinu učenja i dr. Generacija Z brzo prima i obrađuje informacije. Mogu obavljati više poslova istovremeno. Radije komuniciraju porukama nego pozivima jer postoji sto stvari koje bi mogle poći krivo. Što ako se krene mucati usred rečenice, ako nastane neugodna tišina, ako nestane tema za razgovor.
Bez mobitela počinju paničariti. Većina Generacije Z pati od nomofobije (no mobile phone phobia). Nomofobija se odnosi na pojačani strah od nedostatka mobilnog telefona te gubitka signala ili pražnjenja baterije mobilnog telefona.
Neki autori ne mogu se odlučiti jesu li najmlađi Zoomeri rođeni 2010. ili 2012. godine. Osmaši se smatraju najmlađom generacijom Zoomera i strašno ih vrijeđa ako ih se svrstava u Alfa generaciju. Smatraju da ih krase mnoge sposobnosti i da su totalno drugačiji od Alfa, osoba rođenih 2012. godine. Nisu baš rođeni s mobitelom kao Alfe koji su na mobitelima otkad znaju za sebe. To je potvrdila i anketa provedena među ukupno 60 učenika autorove škole, 30 učenika osmih razreda i 30 učenika šestih razreda. Samo je jedan učenik od trideset osmaša koristio mobitel otkad zna za sebe, što je 3 %, dok je pet učenika šestih razreda koristilo mobitel čim se rodilo, što je gotovo 17 %. I jedna i druga generacija najviše slušaju cajke i narodnjake što ih ne čini različitima, kao i TikTok kao najčešće korištena društvena mreža i vrijeme provedeno na društvenim mrežama. Razliku čini razlog korištenja društvenih mreža. Čak deset osmaša od trideset anketiranih „ubija vrijeme“ na društvenim mrežama(33 %), dok je šestaša svega troje (10 %). Učenici šestih razreda najviše koriste društvene mreže za komunikaciju, njih dvanaestero, a osmaša za tu svrhu samo petero.
Zoomeri pokazuju da imaju više empatije i tolerancije od drugih generacija. Generaciji Z najvažnije su vrijednosti zdravlje i obitelj, a ne posao ili novac. Ekološki su osviješteni i vidljivi u vezi s klimatskim promjenama. Kažu da se ne stresiraju previše jer stres vide kod svojih roditelja što nije zdravo. Puni su ideja i trenutno im je teško jer više nisu djeca, ali nisu ni odrasli. Htjeli – ne htjeli, budućnost je u njihovim rukama.
Tekst: Leda Habalija, 8. r.