Književnica Jasminka Tihi-Stepanić održala je u veljači 2023. godine književni susret u našoj školi. Predstavila je učenicima svoje knjige koje su našle svoje mjesto u čitankama i na širem popisu lektira za osnovnu školu. Počela je pisati 2011. godine kada je dobila Nagradu „Mato Lovrak“ za svoj prvi roman Imaš fejs?. Dobitnica je brojnih domaćih i međunarodnih književnih nagrada za svoje romane, priče i slikovnice. Književnicu je čekao još jedan književni susret u bjelovarskoj osnovnoj školi, ali je rado dala kratak intervju novinarkama naše škole.
Jeste li se već u osnovnoj i srednjoj školi isticali po sastavcima?
Zapravo pišem otkad sam naučila slova i naučila pisati, a to je, naravno, bilo u 1. razredu osnovne škole. Uvijek sam pisala nekakve male sastavke, male pjesme… Kad sam bila 3.-4. razred, pisala sam sastavke koji su bili nagrađeni i objavljeni u školskom listu. Od 5. do 8. razreda bila sam nagrađena puno puta za svoje radove, i to jako lijepim nagradama.
O kojim je nagrada riječ?
Dobila sam puno vrijednih knjiga. Jedanput sam dobila zlatno nalivpero, zamislite! Dobila sam i novac, toliko da sam si kupila zlatnu narukvicu. Jedanput sam dobila let avionom. Koje su to bile nagrade! Što danas djeca dobiju kada nešto osvoje? Imam učenicu prvakinju države i za nagradu je jednom dobila slikovnicu u 8. razredu.
Gotovo svake godine izdate roman ili priču. Gdje pronalazite ideje za svoja djela?
U svojem životu, u životu svojih prijatelja, u životu svojih učenika. Inspiracija se nalazi svagdje, samo je treba znati prepoznati.
Roman Gdje je Beata? vrlo je slojevito djelo. Kako se pripremate za takav roman?
Ništa posebno. Naprosto počnem pisati. Ako ne znam neke podatke, na primjer o gradu Šibeniku ili hrvatsko-slovenskoj granici, koji su mi trebali za ovaj roman, onda to moram malo proučiti.
Na koji ste se način upoznali s detaljima rada policije za potrebe romana?
Dovoljno mi je bilo ono što sam saznala iz novina, televizije i iz nekih filmova. Nešto sam malo i sama imala iskustva s policijom. Doduše, nije bilo izravno povezano sa mnom, nego zbog nekih učenika i njihovih problema jer radim kao profesorica u školi.
Ima li u Vašim romanima autobiografskih elemenata?
Ima ih, ali nisu oni toliko važni. Nešto se uvijek malo nađe, ali nijedan moj roman nije građen na autobiografskim podatcima.
Što povezuje učiteljicu i spisateljicu u Vama?
Kratko, ljubav prema knjizi i briga o djeci i mladima.
Što biste poručili učenicima? Da budu dobri, da se međusobno druže, da ne gledaju previše u kompjutore i mobitele, nego da čitaju dobre knjige.
Koji su Vam planovi za budućnost? Nemam neke specijalne planove, već da i dalje pišem, da posadim još koje drvo i koji ukrasni grm. Možda i neko cvijeće. Volim putovati i često sam putovala, ali me spriječila korona. Nadam se da ću još nastaviti putovati.
Tekst: Franka Cajner, 6.d
Fotografije: Snježana Kos