Intervju s bivšim učiteljem Glazbene kulture Sandrom Tothom
Prošle školske godine u našoj ste školi bili učitelj Glazbene kulture. Učenici su bili jako žalosni kada ste otišli na drugo radno mjesto nakon samo dva mjeseca. Što mislite da se učenicima najviše svidjelo kod Vas kao učitelja?
Prije svega nastojim biti entuzijastičan oko poslova koje obavljam. S učenicima je super raditi jer su poprilično otvoreni za suradnju i često ti kažu što misle, tako da i sam nastojim uvijek biti iskren prema njima. Uz to, u nastavi sam uvijek pokušao ukomponirati što više medija da učenicima bude zanimljivije sudjelovati u nastavi i pitati njih što misle.
Kakav bi trebao biti učitelj? Što Vas je u radu s učenicima najviše veselilo?
Svaki bi učitelj prije svega trebao biti svoj. Svi smo različiti i to treba cijeniti. Svatko vas na svoj način želi potaknuti da postanete obrazovane mlade osobe. Najviše me veselio razgovor s učenicima, volio sam njihove ideje i fore ukomponirati u svoje filmove.
Gdje sada radite? Kako Vam je na novom radnom mjestu?
Kustos sam u Gradskom muzeju Bjelovar i voditelj Galerijskog odjela. To znači da pazim na predmete koji su od umjetničke vrijednosti, prije svega za lokalnu zajednicu. Uz to obavljam poslove poput ispunjavanja dokumentacije, digitalizacije predmeta, vođenje grupa, izrade obrazovnog sadržaja i druge srodne poslove. Zabavno je raditi u muzeju jer upoznaješ dosta novih stvari i radiš s predmetima iz različitih povijesnih razdoblja. Fora je, za jednu izložbu nosio sam mač iz srednjeg vijeka u rukama, morao sam paziti jer je bio iznenađujuće oštar.
Čime ste se htjeli baviti u životu? Može li se osoba prilagoditi različitim poslovima?
Otkako znam za sebe, htio sam raditi filmove. Jako volim proces izrade filma, od koncepcije, izrade scenarija, snimanja i naposlijetku montaže jer je to super igra između apstraktnih misli i stvarne realizacije. Kroz profesionalni razvoj nakon faksa otkrio sam kako zapravo volim puno toga raditi i nastojao sam tražiti poslove koji me čine sretnim. Može se osoba prilagoditi različitim poslovima. Negdje mi je išlo lakše, a na drugim poslovima teže. No to je sasvim normalno. Bitna je iskrenost i volja za suradnjom u svemu što radite.
Kakav ste bili učenik? U kojem je smjeru išlo Vaše obrazovanje?
U osnovnoj školi bio sam među lošijim učenicima u razredu po prosjeku. Ne znam ni sam kako sam uspio proći više-manje sve razrede s četvorkom. To se promijenilo u srednjoj strukovnoj školi gdje sam bio među boljima u računalstvu. Nakon srednje škole upisao sam Odsjek za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i, što je najsmješnije, tek sam na fakultetu prvi put prošao svaku godinu s peticom. Uz formalno obrazovanje završio sam dodatne programe za osposobljavanje: na Sveučilištu Algebra tečaj za grafičkog dizajnera, na FOI-u u Varaždinu program za dodatno pedagoško obrazovanje i na MPA Akademiji: Školi glazbene produkcije i multimedije u Zagrebu tečaj za snimatelja.
Mogu li se usporediti poslovi koje ste radili kao učitelj i ovi sada kao kustos muzeja?
Mogu se usporediti jer su obrazovanje i poučavanje jako važni čimbenici kod oba posla. Dapače, prijašnje iskustvo učitelja pomoglo mi je u razvijanju metoda za obavljanje poslova u muzeju. Otvorio sam YouTube i TikTok profil za muzej i počeo digitalizirati građu na način da uz fotografiranje radim kraće obrazovne filmove. Također sam vodio grupe učenika po muzeju i njima objašnjavao sadržaj naših izložbi. Jedina razlika je veća autonomija kod obavljanja poslova kustosa.
Otkada snimate za YouTube, koje sadržaje i kome su namijenjeni?
Snimao sam još od studentskih dana i stavljao animacije koje sam radio. Filmovi su namijenjeni svima koji žele gledati, a najviše volim raditi sadržaj koji mi se svidi u danom trenutku. Jedanput su se učenici svađali oko toga kaže li se burek sa sirom ili sirnica, pa sam o tome napravio video.
Što Vas opušta u slobodno vrijeme?
Volim kuhati, volim isprobavati nove recepte i volim jesti. Nedavno sam imao fazu izrade pita od različitog voća pa domaći cordon bleu od puretine… U obitelji jako volimo talijansku hranu i često radim paštu all’assassinu, između ostalog.
Imate li planova za budućnost? Što biste još htjeli ostvariti?
Imam dosta ideja koje želim snimiti, ali nikako da nađem vremena. To je više-manje to.
Što želite poručiti učenicima?
Hej, ekipo! Želim vam poručiti kako mi isto falite, ali uzmite u obzir da imate izvrsne profesore koji znaju svoju struku i nemate se čega bojati! Budite mi dobri i sretni, učite, ali se isto tako i odmorite. Istražujte svijet oko sebe i dođite u muzej kada se obnovi, a do tada ću sigurno snimiti nešto novo!
Tekst: Enija Šodolović, 7.b
Fotografije: Snježana Kos